Limes Tripolitanus

Ostaci rimskog vojnog logora Golaia (današnji Bu Njem) koji je tvorio Limes Tripolitanus[1]

Limes Tripolitanus je naziv za sistem utvrđenja i garnizona Rimskog Carstva na njegovoj južnoj granici, odnosno područjima današnjeg Tunisa i sjeverozapadne Libije. Naziv je dobio prije svega zato što mu je glavna svrha bila zaštita tripolitanskih gradova Leptis Magna, Sabratha i Oea.

Rimljani su izgradnju Limesa otpočeli u 1. vijeku nastojeći suzbiti prijetnju nomadskih Garamanta iz područja današnjeg Fezzana, a čiji je posljednji pohod na obalu zabilježen godine 69. Rimljani Garamante nisu nastojali pokoriti vojnom silom, nego ih "zavesti" blagodatima svoje civilizacije i mirne trgovine. Ta je politika uglavnom davala plodove, ali su se utvrđenja ipak nastavila graditi, pogotovo za cara Hadrijana. Limes je svoj vrhunac dobio nakon što je između 197. i 201. pod vladavinom Septimija Severa Legio III Augusta pod Kvintom Anicijem Faustom prodrla duboko na jug i uspostavila nova utvrđenja u pustinjskim oazama.

Sistem se održao do cara Dioklecijana, koji je obranu granice povjerio Limitaneiima, ili vojnicima-seljacima. Poslije su ga preuzeli bizantski vladari, a dijelom se održao i nakon arapskog osvajanja.

  1. Livius.Org Golaia (Bu Njem)

Developed by StudentB